Noli me tangere

Dragomir Limić, Lima (1953 – 2017) – nebeski slikar / painter on heaven

26 Nov , 2017  

Nisam planirao da napišem ni red o sebi, ali odlazak Lime me je pogodio. Desilo se brzo, dok sam prešao tih 25000 km, on je otišao. Bez reči, bez zbogom, bar da sam pokušao da mu pomognem. Čujem da je umro od iste bolesti kao i moja mama, kao Tatjana i toliko ljudi koje sam poznavao. Sad je sa njima gore pa njima priča o slikarstvu, demokratiji, otvara im vrata, pije kafu i ponekog spašava iz zaglavljenog lifta. A mi dole smo ostali bez još jednog vrednog, pametnog i namučenog čoveka. Ovo poslednje zato što se Limine i moje ideje nisu ostvarile. Mučimo se, batrgamo i borimo svakog dana, ali ljudi odlaze. Većina hvala Bogu u inostranstvo, a oni najuporniji nakon duge i teške borbe na onaj svet. Nestaje naš narod i seli se u carstvo nebesko. Ne znam da li je Lima i to nacrtao na nekoj slici, ali znam da ga je to razaralo. Obojcu nas je pogodio raspad Jugoslavije, izgubili smo neke zajedničke prijatelje, otišao je i onaj koga smo najviše poštovali i koji je verovatno jedini mogao da preokrene stvari. Ostali smo verni njegovim demokratskim idejama, koje se očigledno nikada neće ostvariti. Tešim se da je Limi možda sada lakše, jer gleda na nas koji nestajemo sa carstva zemaljskog i možda pokušava da nas sve naslika na jednoj velikoj slici sa balonom koji lebdi iznad naših glava.

I did not plan to write a line about myself, but leaving of Lima hit me. It happened quickly as I flown those 25,000 km, he left without saying goodbye, at least I tried to help him. I hear he died of the same illness as my mom, like Tatjana and so many people I knew. Now he is up there with them, tells them about painting, democracy, opens their doors, drinks coffee and sometimes rescues them from a jammed elevator. And we were left without another worthy, smart and broken man. This is the last thing because Lima’s and my ideas have not come true. We agonize, stagger and fight every day, but people are leaving. Most, thanks to God go abroad, and others after a long and hard fight on the other world. Our people disappear and move to the kingdom of heaven. I do not know if Lima was painting it in a picture, but I know that had destroyed him. Both of us are suffered because of the destruction of Yugoslavia, we lost some of our common friends, and the one we were most respected and who was probably the only one who could turn things around. We have remained dedicated to his democratic ideas, which will obviously never be realized. I think Lima might be easier now because he looks at us who are disappearing out from  the earth’s empire and maybe he tries to paint us all in a big picture with a balloon floating above our heads.

 


2 Responses

  1. Jovan Maksimovic каже:

    Secam se kada sam prvi put bio kod njega u studiu, zagledan u jednu njegovu sliku citao sam tekst sa novina i pitao ga „Zasto si na sliku zalepio isecak novina“. Nasmejao se na moj komentar: „Pogledaj malo bolje“, kazao je. Njegova slova su bila toliko verno kopirana da se nisu razlikovala od origina sa novina. Nekoliko njegovih slika sam doneo u Teksas. Svaki put pri dolasku u Beograd sastajali smo se u njegom ateljeu ili basti restorana ispod ateljea ili u mom stanu u Starom Kosutnjaku. 2017 kada sam doputovao u Beograd, supruga slikara Slobodana Sotirova me telefonom poziva u goste; na moje izvinjene da ne mogu doci: „Imam dogovoren sastanak sa Limom“, od njenih sledecih reci sam se gotovo onesvestio: „On je umro pre dva dana“.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Kalendar

јул 2024.
П У С Ч П С Н
1234567
891011121314
15161718192021
22232425262728
293031