Noli me tangere

Branislav Miša Živojnović (1956 – 2021) Kao san / Like a dream

5 Dec , 2021  

Dan pre sam pričao sa Mišom i opet smo prolazili kroz opcije vezane za operaciju njegove dilatirane aorte. Naravno, da niko na svetu nije znao kada je trenutak, jer je proširena aorta kao tempirana bomba. Ipak složilo smo se da ode na skijanje u Kvebek pre operacije. Ništa nije imao protiv ni njegov hirurg. Rekao mu je da ovako može da nastavi da živi, ali i da aorta može da pukne svakog trenutka. I pukla je, juče, i našeg Miše više nema. Javio sam Mati i on je rekao da ga je jutros sanjao. I to je možda najbolje što možemo da radimo, jer većina stvari koje smo radili sa Mišom je bilo kao lep san. Možda zato što smo se najviše vremena provodili zajedno zbog ronjenja, u kome je Miša bio najbolji. Nije on bio samo moj učitelj, već guru mnogih koji  danas smatraju da su dobri ronioci. Zajedno smo pokrenuli mnogo stvari. Njegov lik je još uvek u mom udžbeniku iz sportske medicine https://books.google.ca/books?id=fXtjAgAAQBAJ&lr= , jer je smo kardiopulmonalu reanimaciju tako dobro odradili. Kamo sreće da su se kanadski hirurzi sinoć uradili posao kao treba i spasili Mišu. Osnovali smo organizaciju za zaštiti zdravlja ronioca, koju vodi naša drugarica Daša. Preveli knjigu za pomoć roniocima https://books.google.ca/books?id=KoSMAgAAQBAJ&lr= A vrhunac je bio projekat „Ponovo uspravni“ gde smo naučili ljude u kolicima da rone. Dobili smo mnogo priznanja za taj film https://www.youtube.com/watch?v=tzjbSHpPJcc.  Nakon toga, otišao je u Kanadu i sa Tanjom dobio blizance i to je sigurno najvažnija stvar u njegovom životu. Prava je sreća što sam imao prilike da ih posetim pre nekoliko godina i sve to osetim. Još uvek čuvam helanke za trčanje koje mi je poklonio i pre dve nedelje sam istrčao u njima polu maraton u Istanbulu. Baš danas sam pričao sa Pecom kako treba da odemo do Toronta i vidimo Mišu, provozamo se u njegovoj jedrilici i setimo se lepih dana. Sada nema ko da nas provoza, a nama ostaje zaista samo da sanjamo, jer sve jeste bilo kao lep san.

The day before, I talked to Misha.  We were going through the options related to the operation of his dilated aorta again. Of course, no one in the world knew when the appropriate time was because the dilated aorta is like a time bomb. However, we agreed that he could ski in Quebeck before the operation. His surgeon had nothing against it either. He told him that he could continue to live like this but that the aorta could rupture at any moment. And it ruptured yesterday, and our Misha is no more with us. I called Mata, and he said he dreamed of him this morning. And that’s probably the best we can do because most of the things we did with Misha were like a beautiful dream. Maybe because we spent most of our time together because of diving, in which Misha was the best. He was my teacher and the guru of many who today consider themselves good divers. Together, we started a lot of things. His photo is still in my sports medicine textbook https://books.google.ca/books?id=fXtjAgAAQBAJ&lr=. We did the cardiopulmonary resuscitation so well. How lucky that Canadian surgeons did their job last night and saved Misha. We founded an organization to protect the health of divers, led by our friend Dasha.

We translated a book to help divers https://books.google.ca/books?id=KoSMAgAAQBAJ&lr= And the highlight was the project “Vertical again” where we taught people in wheelchairs to scuba dive. We received many praises for that film https://www.youtube.com/watch?v=tzjbSHpPJcc. After that, he went to Canada and got twins with Tanja, undoubtedly the most essential thing in his life. It is a real happiness that I had the opportunity to visit them a few years ago and feel it all. I still keep the running leggings he gave me, and two weeks ago, I ran a half marathon in Istanbul. Just today, I talked to Peca about how we should go to Toronto and see Misha, take a drive in his sailboat and remember the beautiful days. Now there is no one to drive us, and we only have to dream because everything was like a beautiful dream.


3 Responses

  1. Branko Knezevic says:

    Kako tuzna vest!

    Pre izvesnog vremena Sloba Panic je inicirao ideju da se snimi film o Zoranu Foticu kao osnivacu URS-a. Vazan deo filma je trebalo da bude Misina prica. Dogovarali smo se da se cujemo preko SKYPE-a… ali sve je ostalo samo na dogovaranju.
    Sada Misa ponovo roni sa Focom i Brajanom

    Cika Branko

  2. andjelko says:

    Polako , polako prelazimo na onu stranu, jednom cemo se svi okupiti TAMO. Zato, ne pitaj za kim zvona zvone..

  3. Goran Joković says:

    Tužno da tužnije ne može biti?????????

Leave a Reply to Goran Joković Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Kalendar

March 2024
M T W T F S S
 123
45678910
11121314151617
18192021222324
25262728293031