1000 portreta

Slobodan Janković (1961) Pravi profesor / True professor

15 Jul , 2020  

Da bi nešto postojalo potreban je bar neko ko zna i svojim radom to omogućava. Moja stalna impresija vezana za Fakultet medicinskih nauka u Kragujevcu je da su neki ljudi na mnogo polja to dokazali. Klinička farmakologija je neka vrsta egzotike na našim prostorima i ima se utisak da mali broj farmakologa koji radi postoji da bi se zadovoljila neka forma. I sve bi to bilo tako da se nije pojavio prof. Slobodan Janković, koji je napravio respektabilan institut kliničke farmakologije u Kragujevcu. Juče sam bio svedok rada ne jednog već četvoro farmakologa. Bilo je interesantno gledati kako kolege čekaju njihov izveštaj da bi propisale terapiju. U razgovoru sa kardiolozima sam shvatio da im je to velika pomoć. Pa zašto to ne funkcioniše u drugim sredinama. Jednostavno, niko nije postavio sistem, a u Kragujevcu se sve desilo kakao treba. Postoji zahvalnost učitelju Prof. Dušanu Beleslinu po kome se zove farmakološki amfiteatar. Postoje i skromne prostorije u kojima rade klinički farmakolozi. I što je najvažnije postoji sistem koji je prof. Janković sklapao deo po deo, dok nije počeo da funkcioniše. Kažu lako je njemu, završio je i specijalizaciju iz hirurgije, pa ga zato prihvataju. Čini se važno, jer je suština u povezivanju kliničkog znanja i delovanja lekova. Očigledno da su lekari shvatili da im je savet potrebniji od sujete. Tu je prof. Janković odigrao verovatno najveću ulogu, jer svojom pojavom i znanjem razoružava i najnevernije. Iako njegov ozbiljan izraz lica to ne pokazuje prof. Janković je dobar, pravičan, a  mogao bih nakon jučerašnjeg ispita da dodam i velikodušan. Naravno to može samo onaj koji zna da u drugima vidi dobro i ono što znaju.

So that something exists, someone is needed who knows and enables it with his work. My everlasting impression related to the Faculty of Medical Sciences in Kragujevac is that some people have proven it in many fields. Clinical pharmacology is a kind of exotic in our medicine.  It seems that a small number of working clinical pharmacologists exist to satisfy some form. And all that would have been the case if prof. Slobodan Janković, who created a respectable institute of clinical pharmacology in Kragujevac. Yesterday, I witnessed the work of not one but four pharmacologists. It was interesting to see colleagues waiting for their report to prescribe therapy. In chatting with cardiologists, I realized that it was a great help to them. So why doesn’t it work in other environments?

Simply, no one set up the system, and everything happened in Kragujevac as it should. There is gratitude to the teacher Prof. Dušan Beleslin, after whom the pharmacological amphitheater is named. There are also modest rooms where clinical pharmacologists work. And most importantly, there is a system that prof. Jankovic assembled piece by piece until it started functioning. They say that it is secure from him after he completed his specialization in surgery, so colleagues accept him. It seems important because the essence is in connecting clinical knowledge and the action of drugs. Obviously, the doctors realized that they needed advice more than vanity. Prof. Janković played probably the most significant role because, with his appearance and knowledge, he disarms even the most unfaithful. Although his stern facial expression does not show Prof. Jankovic is reasonable, fair, and I could say generous after yesterday’s exam. Of course, this can only be done by someone who knows how to see others what they know and support it.


Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Kalendar

april 2024.
P U S Č P S N
1234567
891011121314
15161718192021
22232425262728
2930