1000 portreta

Elvir Eko Canović (1976 – ) Šmeker starog kova / Old fashioned charmer

11 Jul , 2023  

Inspiracija za veče. Susret sa Ekom zbog koga je vredelo putovati iz Beograda i da nije Evropskog prvenstva u Skjruningu u Gusinju. Svetski manir. Dobrodošlica bez procedura. Smeštaj u njegovom hotelu Abaz, a onda vrhunska večera. Njegov otac, senior Canović, kuvar, u 82 godini još uvek u formi. I onda duga priča. Da nemam 60 godina verovatno ne bih prepoznao duh koga više nema. Eko mnoge poznaje, rođen u inostranstvu, radio razne poslove, podseća na šmekere iz prošlih vremena. Nacionalna klasa, ili Dragan Nikolić. Možda,  Frano Lasić. U svakom slučaju „Jugo“ pedigre, svetski a naš, govori jezike, razume i više, a u stanju da  razgovara sa svima, i sve razume.  Nekada je bilo puno ljudi su to umeli, danas ih više ne srećem. Šteta što se zemlja u kojoj smo živeli raspala, ali izgled a sa razlogom, jer nismo poštovali ono što nas povezuje, već smo uzdigli ono što nas razdvaja.  I da za kraj citiram Eka, koji parafrazira Tomu Zdravkovića, za kafanskim stolom sediš zbog ljudi, a potrošene pare su za sećanje. I eto novog portreta, da se sutra setim jedne večere kod Eka.

Inspiration for the evening. The meeting with Eko, for which it was worth traveling from Belgrade, even if it was not the European Championship in Skyrunning in Gusinje. World manner. Welcome without procedures. Accommodation in his hotel Abaz, and then a superb dinner. His father, the elder Canović, a chef, is still in good shape at 82. And then he talks. If I weren’t 60, I probably wouldn’t recognize a spirit that no longer exists. Eko knows a lot of people; he was born abroad, worked in various jobs, and reminds us of the swindlers of the past – National class, or Dragan Nikolić, perhaps, Frano Lasić. In any case, the „Yugo“ pedigree, the world’s but ours, speak languages, understand even more, and can talk to everyone and understands everything. There used to be many people who knew how to do it, and today I don’t meet them anymore. It’s a pity that the country we lived in fell apart, but for a reason, we did not respect what united us, but we raised what separated us. And to end by quoting Eko, who paraphrases Toma Zdravković, you sit at a bar table because of the people, and the money spent is for memory. And here’s a new portrait, so I’ll remember a dinner at Eko’s tomorrow.


Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Kalendar

maj 2024.
P U S Č P S N
 12345
6789101112
13141516171819
20212223242526
2728293031