1000 portreta

Nenad Surla / Suki (1963) – posle 100 godina / after 100 year

26 Aug , 2017  

Tačno tako, nas dvojca, dva Nenada se nismo videli od kada je Suki otišao u Australiju. Pomalo je frustrirajuće da mi je većina drugova rasuta u svetu. Kao u Bajaginoj pesmi „ja sam selica, pa ih ponekad sretnem u letu”, ali eto jedino u Australiiju nisam išao, pa je time iznenađenje bilo veće kada sam ugledao Sukija na Tašu. Nas dvojca smo pre 37 godina vreme provodili zajedno, slušali muziku, išli na filozofski i mlatili glavama na hipi muziku. Ne samo hipi, slušali smo i Majka Olfilda, Frenka Zapu i Peti Smit, a i džezere. Bili smo onako hipi, ali uredni. I to je ono što sam danas prvo video, moj drug skoro da se nije promenio, osim što nosi kraću kosu i potkresanu bradu i brkove, ostao je uredan. Za razliku od drugih se nije ugojio, što je takođe neuobičajeno, jer je većina „šminkera”, „pankera” i  „šabana” iz osamdesetih pustilo stomačiće i otrblavilo. Prosto mislim da veliki stomak nije OK i uvek se iznenadim kada sretnem nekog bliskog, a da je fit. Za trenutak sam pomislio da možemo ponovo na filozofski, a u stvari mnogo je vremena prošlo, muzika je elektronska, diskoteka ne izgledaju kao nekad, mnogi koje smo slušali nisu više sa nama, a ja bih voleo da smo nas dvojca ostali isti. Pretpostavljam da i dalje razmišljamo o planeti, životu na zemlji, pravednijem društvu i sigurno o svemiru. Suki je voleo astronomiju i ko zna možda se za narednih 37 godina sretnemo na nekoj ispostavi zemljana na drugoj planeti, a dotle kao u Olfildovoj pesmi Five miles out moramo da izvučemo najbolje od sebe.

Exactly, the two of us, two Nenads, have not been seen each other, since Suki went to Australia. It’s a bit frustrating that most of my comrades are spread around the world. As in Bajaga’s poem „I’m a migrating bird and sometimes I meet them on the fly“, but I only didn’t go to Australia, so the surprise was bigger when I saw Suki on Tas. Before 37 years we have listened to the music together, went on discotheque on faculty of philosophy and threw our heads on hippie music. Not only hippies, we also listened to Mike Oldfield, Frank Zappa, Petty Smith, and jazz. We were just like a hippie, but we were tidy. And that’s what I saw today first, my friend almost did not change, except for having shorter hair and trimmed beard and moustache, he remained tidy. Unlike others, he did not get fat, which is also unusual, as most „nice guys“, „punks“ and „shabans“ from the 1980s left their stomachs. I just do not think the big stomach is OK and I’m always surprised to meet someone close to me who is fit. For a moment, I thought that we could go back to discotheque, and in fact a lot of time has passed, music is electronic, discotheques do not look like the same, many people we listened to are no longer with us, and I would like that the two of us are the same. I suppose we are still thinking about the planet, the life on earth, the better society, and certainly the universe. Suki liked astronomy and who knows we might meet for some 37 years on some human colony on another planet, and as far as Oldfield’s Five miles out, we have to get our finest out.

 

 

 

 

 


Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Kalendar

april 2024.
P U S Č P S N
1234567
891011121314
15161718192021
22232425262728
2930